Ukratko (TL;DR)

Ako tvoj obrt nije u PDV sistemu, za najveći dio poslovanja PDV te se zaista ne tiče: ne obračunavaš ga na svoje fakture i ne podnosiš mjesečne PDV prijave. Ali postoji jedan važan izuzetak koji se lako previdi.

Za određene usluge koje kupuješ od stranih (ino) dobavljača, po članu 15. Zakona o PDV-u mjesto prometa je u BiH, pa promet podliježe PDV-u, a obveznik plaćanja postaješ ti, kao primalac usluge.

• Stopa: 17% na vrijednost usluge.
• Najčešće pogođeno: softverske pretplate, web hosting i cloud, online oglašavanje, komunikacijski i telekom alati, online konsultacije.
• Najvažnija razlika: PDV obveznik taj PDV obračuna kao izlazni i istovremeno odbije kao ulazni, pa je neto efekat nula. Obrt koji nije u PDV sistemu nema pravo na odbitak, pa je tih 17% stvaran, konačan trošak.

Niže slijedi praktičan vodič (zašto te se tiče, koje usluge, kako obračunati i platiti, te česta zamka).

"Nisam u PDV sistemu, zašto me se PDV uopšte tiče?"

Logika je razumljiva. Obrt čiji promet ne prelazi prag od 100.000 KM nije dužan registrovati se za PDV (član 57. stav (1) Zakona), pa za svoj promet nije PDV obveznik (član 44. stav (1)). Takav obrt ne smije ni iskazivati PDV na svojim fakturama ni odbijati ulazni porez (član 44. stav (5)).

Ali kod usluga PDV se veže za mjesto prometa, a ne za to kakav je tvoj status. Po članu 15. stav (2) tačka 4. Zakona, za cijeli niz usluga (lista od a do i) mjesto prometa nije tamo gdje je dobavljač, nego tamo gdje primalac usluge obavlja djelatnost, odnosno gdje ima sjedište. Ako si ti (obrt) u BiH, mjesto prometa je BiH, pa ta usluga podliježe PDV-u u BiH.

Ko onda plaća taj PDV? Strani dobavljač nema sjedište u BiH i u pravilu ne imenuje poreskog zastupnika. U tom slučaju Zakon obavezu plaćanja prebacuje na primaoca usluge (član 13. tačka 3., u vezi s tačkom 2.). Ključno je da ta odredba govori o "primaocu usluga", a ne o "registrovanom PDV obvezniku". Zato obaveza pogađa i obrte koji nisu u PDV sistemu.

To da se obaveza primjenjuje i na primaoce koji nisu PDV obveznici, kao i konkretan način uplate, potvrdila je Uprava za indirektno oporezivanje (UIO) i uređeno je zasebnim UIO propisom (vidi korak 3 niže). Sam pravni temelj, mjesto prometa i to ko je dužnik, nalazi se u članu 15. i članu 13. Zakona.

Koji servisi su pogođeni

PDV-u po članu 15. podliježu usluge (ne roba) iz tačno određenih kategorija.

Bitno: za ove usluge mjesto prometa određuje lokacija primaoca (član 15. stav (2) tačka 4.), pa je promet u BiH kad god je obrt (primalac) u BiH, bez obzira iz koje je zemlje dobavljač.

Šta NIJE pogođeno ovim mehanizmom

• Roba (fizički proizvodi) iz inostranstva: to je uvoz dobara i ide kroz drugi režim (član 3. tačka 2. i član 11. Zakona; PDV na uvoz obračunava se pri carinjenju).
• Usluge gdje dobavljač ima sjedište ili poslovnu jedinicu u BiH: tada vrijedi opšte pravilo (član 15. stav (1)) i dobavljač sam obračunava i iskazuje PDV.
• Usluge koje nisu na listi iz člana 15. stav (2) tačka 4. (npr. usluge neposredno vezane za nepokretnu imovinu koja se nalazi u inostranstvu, član 15. stav (2) tačka 1.).

PDV obveznik i obrt van PDV sistema: ista usluga, različit trošak

Ovo je dio koji najviše zbunjuje, pa ga vrijedi razdvojiti.

Obrt koji JESTE u PDV sistemu ("vozanje kroz PDV"). Na ino-uslugu obračuna izlazni PDV od 17% i istovremeno ga, ako ima pravo na odbitak, prizna kao ulazni PDV (član 32. Zakona). Ta dva iznosa se ponište, pa je neto efekat nula. To je ono što knjigovođe zovu "vozanje kroz PDV".

Obrt koji NIJE u PDV sistemu. Obračuna isti PDV od 17%, ali nema pravo na odbitak ulaznog poreza: član 32. to pravo daje registrovanim obveznicima koji uslugu koriste za oporezivi promet, a član 44. stav (5) izričito kaže da lica ispod praga nemaju pravo na odbitak. Rezultat je da tih 17% nije prolazna stavka, nego stvaran, konačan trošak.

Zato za ne-PDV obrt vrijedi jednostavno pravilo: svaka takva ino-usluga realno poskupljuje za 17%.

Šta ne-PDV obrt treba uraditi: koraci

Korak 1: Identifikacija usluga

Napravi popis svih usluga koje kroz obrt plaćaš stranim dobavljačima, i ponavljajućih i jednokratnih. Za svaku provjeri spada li u listu iz člana 15. stav (2) tačka 4. (tabela iznad). Lako se zaborave mjesečne pretplate koje se "same naplate" s kartice.

Korak 2: Osnovica i obračun

• Osnovica je naknada s fakture, dakle iznos koji plaćaš (ili trebaš platiti) stranom dobavljaču, bez PDV-a (član 20. Zakona; kod dobavljača koji nema poslovanje u BiH osnovicu čini upravo naknada koju primalac plati ili treba platiti).
• Ako je faktura u stranoj valuti, preračunaj je u KM po srednjem kursu Centralne banke BiH na dan nastanka poreske obaveze (član 22. stav (2)).
• PDV iznosi 17% osnovice (član 23.). Poreska obaveza nastaje kad je usluga izvršena, kad je izdata faktura ili kad je izvršeno plaćanje, šta je od toga najranije (član 17.), uz posebno pravilo za periodične (npr. mjesečne) usluge (član 19.).

Korak 3: Uplata

Pošto obrt nije PDV obveznik, ne podnosi redovnu mjesečnu PDV prijavu. Umjesto toga, obračunati PDV uplaćuje se kao jednokratna uplata PDV-a, uz prijavu za zaduženje obaveze koja se dostavlja nadležnom regionalnom centru UIO (Odsjek za poreze).

Napomena o izvoru: sam postupak jednokratne uplate (izbor uplatnog računa po Aneksu V i obrazac jednokratne prijave) nije propisan Zakonom o PDV-u ni Pravilnikom o primjeni Zakona o PDV-u, nego zasebnim UIO propisom (Pravilnik o uplaćivanju indirektnih poreza i ostalih prihoda i taksi) i direktnim uputstvom UIO. Obrazac jednokratne prijave i upute nalaze se na stranici UIO: jednokratna prijava poreza. Za tačan uplatni račun i popunjavanje obrasca najbolje je provjeriti s knjigovođom ili direktno s UIO.

Zamka: ne obračunavaj PDV na baš svaku ino-fakturu

Obračun PDV-a po članu 15. radi se samo za usluge sa liste iz člana 15. stav (2) tačka 4. (i odgovarajućeg člana 21. stav (6) Pravilnika). Ne za robu i ne za usluge izvan te liste. Greška u oba smjera nosi trošak:

• Preširoko: ako obračunaš PDV na uslugu koja ne spada pod član 15., platio si namet koji nisi morao. Kod ne-PDV obrta to je čist, nepovratan trošak jer nema odbitka.
• Preusko: ako propustiš obračunati PDV na uslugu koja jeste iz člana 15., izlažeš se novčanoj kazni (član 67. stav (1) tačka 2.: 50% neobračunatog ili neplaćenog iznosa, a najmanje 100 KM).

Zato knjigovođe kod svake ino-fakture otvore član 15. Zakona i član 21. Pravilnika i provjere spada li ta konkretna usluga u listu. Kategorija nekad nije očita (npr. isti alat može biti i "telekomunikaciona" i "elektronski isporučena usluga"), pa se gleda stvarni sadržaj usluge na fakturi.

Šta obrtnici rade u praksi

Za sitne pretplate najjednostavnije rješenje je ne plaćati ih kroz obrt. Ako softver, oglašavanje ili sličan alat platiš privatno, van obrta, to nije nabavka usluge za poslovanje obrta, pa za njega ne nastaje obaveza obračuna i uplate PDV-a po članu 15. Trošak tada nije porezno priznat rashod obrta, ali za male iznose to je svjestan kompromis kojim se izbjegava i 17% i administracija mjesec za mjesec.

Kroz obrt ima smisla voditi uglavnom veće i jasno poslovne usluge, i tu nema prečice: obračunaš PDV 17% i uplatiš ga (koraci 2 i 3 iznad). Šta se isplati voditi kroz obrt, a šta ne, najbolje je dogovoriti s knjigovođom.

Napomena

Ovaj članak je informativnog karaktera. Pravni okvir PDV-a je složen, a svaka situacija obrta ima svoje specifičnosti: vrsta i kategorija usluge po članu 15., vrijednost, status obrta i stvarni sadržaj fakture. Za konkretne odluke i za tačan postupak uplate obavezno konsultuj svog knjigovođu ili UIO. MojObrt tim ne preuzima odgovornost za poreske odluke donesene na osnovu informacija iz ovog članka.